Anksioznost i kako si pomoći

|

Marija Soldo

Anksioznost je emocionalno stanje koje karakterizira osjećaj tjeskobe, straha ili brige. Prirodna je i normalna reakcija na stresne situacije kao što su ispiti, javni nastupi ili važne životne promjene. Međutim, kada postane prekomjerna i ometa svakodnevno funkcioniranje korisno je potražiti pomoć kako se ne bi razvio anksiozni poremećaj.

Anksiozni poremećaji uključuju različite vrste stanja poput opće anksioznosti, specifičnih fobija ili posttraumatskog stresnog poremećaja (PTTSP-a). Svaki od tih poremećaja ima svoje specifične simptome, ali i dijele neke zajedničke karakteristike, poput prekomjernog strah, brige i napetosti. Simptomi anksioznosti mogu uključivati nemir, napetost, osjećaj nelagode, ubrzan rad srca, povećano znojenje, probleme sa spavanjem, poteškoće s koncentracijom, iracionalne strahove ili izbjegavanje situacija koje izazivaju anksioznost.

Transakcijska analiza je terapijska metoda koja pomaže pojedincima da prepoznaju i mijenjaju negativne obrasce razmišljanja i ponašanja povezane s anksioznošću. Koriste se tehnike opuštanja, vježbe disanja i drugi načini upravljanja stresom. U nekim slučajevima liječnik može propisati antidepresive ili anksiolitike koji pomažu u smanjenju anksioznosti. Lijekovi se mogu koristiti kao kratkotrajna pomoć za smanjenje simptoma ili kao dugoročno održavanje.

Psihoterapija pomaže da prepoznamo i preispitamo negativne obrasce razmišljanja i ponašanja koji održavaju anksioznost. Koriste se različite tehnike i pristupi kako bi se pomoglo klijentima. Neke od metoda su terapija izlaganjem ili terapija socijalnih vještina. Tu spadaju i vježbe dubokog i pravilnog disanja, redovita tjelesna aktivnost, održavanje zdrave prehrane, izbjegavanje stimulansa poput kofeina i alkohola te uspostavljanje redovitog rasporeda spavanja. Od velike važnosti je i psihoedukacija klijenta o načinima nastanka anksioznosti i prepoznavanja.

Ponekad je potrebno napraviti promjene u svakodnevnom životu što može uključivati postavljanje granica, zauzimanja za sebe te održavanje zdravih socijalnih veza i podrške.

Važno je razgovarati s kvalificiranim stručnjakom, kao što je psihijatar ili psihoterapeut, kako biste dobili točnu dijagnozu i individualizirani plan liječenja. Svaki pojedinac je jedinstven, pa je važno pronaći pristup koji najbolje odgovara vašim potrebama.